Kako izbjeći negativne posljedice bolesti koju ima svaka deseta osoba u Hrvatskoj

Uspješna regulacija glukoze u krvi, koja se postiže pravovremenim liječenjem i svakodnevnim provođenjem samokontrole više od pet puta dnevno ubodima u jagodicu prsta ili korištenjem sustava za kontinuirano mjerenje glukoze (CGM), dugoročno smanjuje mogućnost pojave komplikacija, produžava život i poboljšava njegovu kvalitetu u osoba sa šećernom bolešću Istaknuto Danas dostupne brojne terapijske mogućnosti za osobe s dijabetesom, ne mogu postići svoj maksimum ako oboljela osoba nije motivirana, educirana i samim time svjesna svoje osobne odgovornosti.

To uključuje i redovito provođenje samokontrole, što znači da oboljeli više puta dnevno mjere koncentraciju glukoze u krvi kako bi bili sigurni da postižu uspješnu regulaciju, odnosno poželjne vrijednosti glukoze u krvi. Danas na svijetu 463 milijuna odraslih osoba živi sa šećernom bolešću, upozorava Međunarodna dijabetološka federacija (IDF), a očekuje se da će njihov broj do 2045. porasti na čak 700 milijuna1 . Izrazito nepovoljni trend porasta broja oboljelih osoba u posljednjih nekoliko desetljeća posljedica je prvenstveno promjene načina života većine svjetskoga stanovništva u urbanim područjima – porastom prekomjerne tjelesne težine, debljine te fizičke neaktivnosti populacije. 

Šećernu bolesti ima svaka deseta osoba

Hrvatska, nažalost, ne zaostaje za svjetskim trendovima te je prema službenim podacima CroDiab registra osoba sa šećernom bolešću u 2019. bilo 315.298 osoba s postavljenom dijagnozom šećerne bolesti. Pravi broj, koji uključuje i one koji dijagnozu još nisu dobili, nažalost je gotovo dvostruko veći. Prema procjenama, svaki deseti građanin boluje od dijabetesa, a tek svaki drugi i ima potvrđenu dijagnozu, što znači da velik broj oboljelih osoba uopće nije svjestan opasnosti.

Dodatni razlog za zabrinutost sve je veća prisutnost šećerne bolesti tipa 2 u mlađim dobnim skupinama. Ovaj pomak prema mlađoj životnoj dobi uzrokuje raniju pojavu brojnih komplikacija uzrokovanih bolešću, povećanu smrtnost i porast troškova liječenja.² Sve navedeno dovodi do toga da zbog posljedica šećerne bolesti svakog dana kod nas u prosjeku umire jedanaest osoba, što je gotovo 8 posto svih umrlih u 2019., čime je dijabetes postao treći uzrok smrti u Hrvatskoj.

Zašto nastaje šećerna bolest

Šećerna bolest je kronično oboljenje koje se javlja kada gušterača ne može izlučivati inzulin (tip 1 bolesti) ili kada tijelo ne može dobro koristiti inzulin koji proizvodi (tip 2 bolesti). Oko 90 posto oboljelih od šećerne bolesti ima tip 2, koji je u najvećoj mjeri povezan s debljinom, odnosno s poremećajem u metabolizmu ugljikohidrata, zbog čega se javlja, između ostalog, i inzulinska rezistencija.Inzulin je hormon čija je ključna uloga da putem krvi opskrbi sve stanice glukozom iz hrane koju jedemo kako bi se ona pretvorila u energiju.

Nemogućnost gušterače da proizvede inzulin ili nemogućnost njegova korištenja uzrokuje povišene razine glukoze u krvi (hiperglikemija). S druge strane, u liječenju šećerne bolesti glavna i potencijalno po život opasna komplikacija je hipoglikemija do koje najčešće dolazi zbog neprimjerene doze inzulina odnosno nekog drugog lijeka za sniženje razine glukoze u krvi. Mnogi oboljeli, a naročito osobe s tipom 1 šećerne bolesti, s vremenom izgube autonomnu osjetljivost na nisku koncentraciju glukoze pa nisu svjesni opasnosti koja im prije

Loša kontrola glukoze vodi prema brojnim komplikacijama

Osobe sa šećernom bolešću imaju povećan rizik od razvoja niza ozbiljnih komplikacija – najčešće bolesti srca i krvnih žila, očiju, bubrega i živčanih završetaka. Stoga je u gotovo svim razvijenim zemljama šećerna bolest vodeći uzrok kardiovaskularnih bolesti, sljepoće, zatajenja bubrega i amputacije donjih udova. Procjenjuje se da je i više od 50 posto smrti oboljelih od šećerne bolesti uzrokovano kardiovaskularnim bolestima te da one skraćuju život oboljelih za 5-10 godina.

Također, kardiovaskularne komplikacije se u osoba sa šećernom bolešću javljaju i do 15 godina ranije nego u onih koji nisu oboljeli od šećerne bolesti, a rizik njihove pojave do šest je puta veći u odnosu na opću populaciju. Čak svaki drugi oboljeli od šećerne bolesti tipa 2 ima predispoziciju za zatajivanje srca – oko 250 tisuća ljudi u Hrvatskoj. ³ Nažalost, očekuje se daljnji porast oboljelih od šećerne bolesti, a time i porast komplikacija bolesti, na koje odlazi većina troškova liječenja bolesti.

Naime, prema Izvješću o troškovima liječenja šećerne bolesti u Hrvatskoj, oko 85 posto novca troši se na liječenje komplikacija bolesti koje su posljedica loše regulacije glikemije, dok se svega 15 posto potroši na lijekove i redovite kontrole.⁴ Ovakvi statistički podaci ukazuju koliko je važno redovito posjećivati liječnika i obavještavati ga o vlastitom zdravlju, ali i provoditi redovitu samokontrolu. Svrha provođenja samokontrole jest poboljšanje regulacije glikemije, održavanje razine glukoze u ciljnom rasponu i povećanje kvalitete života oboljelih osoba. Sve navedeno omogućava uspješnu kontrolu šećerne bolesti čime se većina komplikacija može ublažiti, odgoditi ili čak u potpunosti spriječiti.⁵ 

Zašto je važna dobra regulacija glukoze u krvi 

Uspješna regulacija glikemije glavni je cilj u liječenju, a ona se postiže održavanjem koncentracije glukoze u krvi između 3,9-7,8 mmol/L. Taj raspon vrijednosti glukoze nazivamo i ciljani glikemijski raspon, a vrijeme provedeno u ciljanom glikemijskom rasponu je prema preporukama stručnjaka iz područja dijabetologije najvažniji parametar koji ukazuje na ukupnu glikemijsku kontrolu u osobe sa šećernom bolešću.

Upravo je novi pristup samokontroli, odnosno nova tehnologija koja podrazumijeva kontinuirano mjerenje glukoze omogućila uvid u kretanje glikemije tijekom 24 sata i predstavlja korak dalje u spoznavanju kretanja glikemije kod zahtjevnih osoba sa šećernom bolešću. Takvo analiziranje kompletne glikemijske slike pokazalo se pouzdanije u procjeni razvoja komplikacija od do sada uobičajenog mjerenja vrijednosti glikoziliranog hemoglobina (HbA1c).^6,7,8

Kakvo je stanje skrbi šećerne bolesti u nas

Prema podacima iz Ankete o životu osoba sa šećernom bolešću u Hrvatskoj, kod čak 68 posto oboljelih kontrolni pregled glikoliziranog hemoglobina (HbA1c) nije obavljen, odnosno obavljen je samo jednom u godini dana. Uz to imamo skoro 20% oboljelih koji tijekom godine nisu bili niti na jednom pregledu kod liječnika specijaliste ili obiteljskog liječnika kako bi se procijenio učinak preporučenog liječenja i eventualno prilagodila terapija prema razvoju mogućih komplikacija.

Procjenjuje se da jedna od dvije osobe sa šećernom bolešću ima komplikacije kardiovaskularnog sustava, jedna od sedam komplikacije na očima, jedna od šest komplikacije sa živčanim završecima, jedna od deset komplikacije bubrega, a jedna od 18 oboljelih dijabetičko stopalo, odnosno promjene na stopalu koje nerijetko završavaju amputacijom donjeg ekstremiteta.⁹

COVID-19 i šećerna bolest

Uz sve navedeno što ukazuje na negativne posljedice šećerne bolesti, dodatan izazov donijela je i pandemija COVID-19 koja je dodatno ugrozila uspješnost liječenja dijabetesa. Iskustva liječnika koji skrbe o bolesti govore da je općenito bilo manje dolazaka na kontrole zbog čega je uspješnost postizanja dobre regulacije glikemije dovedena u pitanje u velikog broja oboljelih, a time im je povećan rizik razvoja komplikacija.

Uz to, manji broj posjeta liječniku je direktno doveo do značajno manjeg otkrivanja novooboljelih, a postojanje bolesti bez pravovremenog liječenja otvara mogućnost ranog razvoja komplikacija. Stoga je izuzetno važno da osobe s postavljenom dijagnozom šećerne bolesti i preporučenom terapijom budu maksimalno angažirane i odgovorne u postizanju dobre regulacije glikemije. To mogu postići tako da budu u kontaktu sa svojim liječnikom, pridržavaju se uputa o liječenju, uzimaju svoje lijekove i redovito provode samokontrolu glukoze u krvi.

Upravo suvremena tehnološka rješenja mogu premostiti izazove skrbi osoba sa šećernom bolešću uzrokovane slabijom dostupnošću liječnika. Uređaji za kontinuirano mjerenje glukoze spremaju prikupljene podatke o kretanjima glukoze i prikazuju ih kao profil vrijednosti glukoze koji oboljela osoba u elektronskom obliku može razmjenjivati sa svojim liječnikom. Ujedno, tako se smanjuju rizici izravnih kontakata tijekom pandemije, gdje je imperativ maksimalno štititi zdravstveni sustav, zdravstvene radnike i osobe s većim zdravstvenim rizicima, kao što su oboljeli sa šećernom bolešću.

Suvremena tehnološka rješenja otvaraju i mogućnost korištenja telemedicine u liječenju šećerne bolesti. Bržim prijenosom informacija i skraćivanjem vremena potrebnog za intervenciju, telemedicina osigurava dostupnost kvalitetne zdravstvene zaštite u svim dijelovima Republike Hrvatske.